Sjeti se / Remember

Znaš ono, kad krenemo prebirati po sjećanjima i zapetljamo se u ona loša... I onda zaboravimo čemu, zapravo sjećanja služe...	You know… when we start digging up old memories and then get stuck with the bad ones… And then, we forget what the purpose of the memories actually was…
Historia vero testis temporum, lux veritatis, vita memoriae, magistra vitae, nuntia vetustatis, qua voce alia nisi oratoris immortalitati commendatur?
A povijest, svjedokinja stoljeća, svjetlost istine, život sjećanja, učiteljica života, glasnica starine, kojim drugim glasom može osigurati besmrtnost negoli govorničkim? Ciceron, O govorniku, II, 36.	By what other voice, too, than that of the orator, is history, the witness of time, the light of truth, the life of memory, the directress of life, the herald of antiquity, committed to immortality? Cicero, De Oratore, II, 36.
Usus magister egregius.
Iskustvo je najbolji učitelj.	Experience is the best teacher.
Repetitio est mater studiorum.
Ponavljanje je majka učenja.	Repetition is the mother of study.
Errando discimus.
Griješeći učimo.	By making mistakes we learn.
Cessante causa cessat effectus.
Prestankom uzroka, prestaje i posljedica.	The cause ceasing, the effect must cease.
Carpe diem, quam minimum credula postero!
Iskoristi dan, ne vjeruj sljedećem. Horacije, Carmina (Ode) 1,11,8.	Seize the day, trusting tomorrow as little as possible. Horace, Carmina (Odes) 1,11,8.
Tako sam i sama doživljavala putovanja... sve dok nisam došla 'produhovljenima' koji su se postavljali kao da su uhvatili Boga za bradu... Ispostavilo se da su to bili samo ljudi koji nisu znali nositi se sa svojom prošlošću. Izvlačili su sjećanja, ali bi se zapetljavali u njih, bez stvarnih probavljanja i otpuštanja. Možda je to izvlačenje i potrebno, ali s osvještavanjem i pročišćavanjem, s ciljem da se nauči potrebno i odbaci nepotrebno. Bez zamornih prežvakavanja i vrtnje u krugovima. Svejedno, u nekom trenutku zaboravljajući intuiciju i prirođeno znanje, ne vjerujući sebi, već drugima, odbacih svoju mudrost i prolazih dulji put. Vodič mi je pomogao da se vratim. Gdje je greška? I u kome je? Nema greške – svatko je odigrao svoju ulogu u mom životu i u napredovanju na slijedeću razinu. Zahvalna sam, pa makar mi zbog toga putovanje trajalo dulje. Ostavimo prošlost iza sebe – kao vrijedno iskustvo, poduku, kao lijepo sjećanje. Pogledajmo što je ispred nas, kao mogućnost... Ali djelujmo sada, mudriji za staro i svjesniji za novo... Doista, sada je jedino što imamo na ovoj razini – prošlost je nepromjenjiva, a budućnost ne postoji...	I perceived my journeys like that, too… until I met some ‘spiritual’ people who behaved as God's own cousin… It turned out that they were just people who did not know how to deal with their past. They have drawn out memories, but they have been embroiled into it, without really digesting and releasing them. Maybe that drawing out is necessary, but with awakening and cleansing, with the goal of learning what is required and discarding what is not. Without tiresome masticating and circling. However, in some moment, I forgot my intuition and natural knowledge, I have stopped believing myself, and started believing others, and I gave up my wisdom and went the long way. The Guide helped me to come back. Where is the mistake? Who is the guilty one? There is no mistake – everyone had some role in my life and in my evolution to the next level. I am grateful, no matter for the longer journey. Let’s leave our past behind – as precious experience, as a good memory. Let’s look what is in front of us, as possibility… But, now act knowing that you are wiser for all old experiences and aware for new… Indeed, now is the only thing we have, on this level – the past is fixed; the future is not existing…