Nagoni / Instincts

Ima ljudi koje osjećam kao agresore na sebe i zapitah se zašto... izazivam li to sama ili... To su ljudi koje sam prihvatila kao prijatelje, ali ponekad... kad se prijeđu neke moje granice, čak i kad to dopustim, možda dolaze do dijelova mene koje ne odobravaju, i tada se sve mijenja... Sve mi to liči na odnose u čoporu i odnos prema Vođi krda… U tim nekim trenucima na vidjelo izlazi poriv za natjecanjem i određena neravnopravnost. Ne postoji  jednakost, uvijek mora biti određena neravnoteža. Kao da je naučeno pokoravanje autoritetu, ali čim se osjeti slabost na drugoj strani, koristi se trenutak i skače na prednju poziciju. To je normalno za niže razine i osjećam to ponekad i kod sebe. A sve me to podsjetilo na priču o mišu koji je, zahvaljujući blagoslovu, postao tigar, ali je ostao miš u dubini svoga bića… Trebamo naučiti kako postati istinski Kralj... ovladavši svojim nižim razinama

There are some people that I feel aggressive, and, naturally, I ask why… is this my fault or… Those are people I have accepted as friends, but sometimes… when they cross my borders, even with my permission … maybe they are seeing some parts of mine they can not approve, and then – everything changes… All of that is like crowd relation and relation towards the lieder of the crowd. In these moments one can see competition impetus and some kind of inequality. There is no equivalence; it has to be some bias, always. As if it is learned to surrender to the authority, but as soon as one feels weakness on the other side, one uses it and jump to the front position. It is normal for lower levels of being, and, sometimes, I can feel it, too, inside of me. And all of that remind me of the story about mouse who, through the blessing, became tiger, but was still the same mouse in the heart… We have to learn how to be real King... with conquering our lower levels

Bol / Pain

I dok ponovno pokušavam postaviti priču s tobom, shvaćam kako me u konačnom rezu spriječava osjećaj boli koji osjećam da će uslijediti. Ući u bol, prijeći je (možda) i naći se u posve nepoznatom području... Stara priča o ostajanju u poznatom zlu, nego u mijenjanju za nepoznato (potencijalno) dobro... Što da radim s tim? Da li je rješenje oguglati na bol ili što? Proći kroz nju? Kako zaustaviti nekoga kada želiš promijeniti smjer kretanja, a da ga ne povrijediš? Ne, ne mislim na ego... mora biti komadić Srca, Duše u svemu tome... Kako uopće dolazi do nečije želje za promjenom... a da druga strana to ne primijeti... Da li je moguće ne primijetiti? Ili smo samo zatvorili oči (uši, ruke...) i zaspali u prividnoj sreći... I, kako te itko može povrijediti ako nisi imao očekivanja? A gdje su očekivanja, tamo je ego... a ne Duša – Ona je sretna, bez obzira na vanjsko... sretna jer nije podložna promjeni... Ona je uvijek ista i potpuna... I dolazim do stvarne boli... Boli za Dušom... I pronalazim tu bol u traganju za tobom, dok ne dolazim do Boli za Tobom, koja postajem Ja...

And… while I want to restart our story, I realize that I am blocked in ‘final cut’ with an expectation of pain I feel will come. To enter into the pain, undergo it (maybe) and then find yourself in completely unknown area… The old story about better living with known evil, than changing it for unknown (potentially) good… What to do with this? Is there a solution in accepting the pain or what? Undergo? How to stop someone when you want to change a direction, and not to hurt him/her? No, I don’t think of ego… it has to be a piece of the Heart, of the Soul in all of that… How the desire for happiness comes at all … and how it comes that other side does not notice it… Is it possible not to notice it? Or we just closed our eyes (ears, hands…) and fall asleep in an apparent happiness… And, how could anyone hurt you if you did not have some expectations? And where expectations are, there ego is also… and not the Soul – It is happy, does no matter on external… it is happy because it is not the subject to the change… It is always the same and complete… And now I am coming to the real pain… Pain for the Soul… And I find that pain while searching for you, untill I reach that Pain for You, which becomes Me…

Krivnja / Guilt

OK... oboje ponekad to poželimo, ali nećemo to učiniti da ne bismo pokvarili naš odnos… A zašto misliš da je loše prijeći na 'ono'? Voliš nekoga, slijedi i fizika i sve super i odjednom – krivnja… otkud to? A oboje imamo taj poriv… Možda, možda... možda je to tako jer smo tako naučili... jer se tako nešto očekuje… ... ali ne mora biti tako… ... ponekad dolazi do krivih prespajanja u mozgu.... ... i do nesporazuma s drugima ili samim sobom… ... ja opet želim biti malo bliže... ... i ja bih tebe rado mazio i pazio… ... ali znam da je ovako bolje… ne bismo bili ovako otvoreni i lakše bismo se posvađali da smo bliže, a možda bismo napravili i neku glupost… ... kao, na primjer? ... živjeli 'normalnim' životom???

OK… both of us sometimes would like that, but we will not do it lest spoiling our relationship… And, why do you think it is bad to do ‘it’? You love someone, the next step is physical relation and everything is great and suddenly – guilt… from where it comes? And both of us have that impetus… Maybe, maybe… maybe we have learned it so… because something like that is expected… … but it has not to be like that… … sometimes there are false brain junctions… … and missunderstandings with each other or the self… … again I want to be little closer… … me too, I would like to dandle and keep you… … but I know, it is better like that… we would not be so open and we would spat easier if we were closer; and maybe we would make some stupidity… … such is what? … to live ‘normal’ life???

Pričali smo??? / We were talking???

Opet si to učinila!!!! Kaj?? Taman sam te počeo gledati kao sestru i opet si me vratila na 'ono'.... Ja???? Da, TI!!! Kak??? OK... ima dio koji ti ne znaš... Haaaa? Pa sinoć... pokušavao sam ti poslati poruke, al nisu prolazile... onda sam... pričali smo... ???? Ma znaš... u mojoj glavi... pa sam opet htio... OK... Želiš li ti da ja dođem „po tebe“... da odlučim umjesto tebe?? Ja UVIJEK želim da drugi odluče umjesto mene... Bla bla... (skretanje teme) (15min kasnije) DA! Ha??? Znala sam! Eto vidiš zašto želim analizirati…

Again you did it!!!! What?? I have just started to see you as my sister and you put me back on ‘that’… Me???? Yes, YOU!!! How??? OK… there is a part you don’t know… What? Well, last night… I have trying to send you some messages, but they didn’t pass… then I was… we were talking… ???? Well, you know… in my head… than I wanted… OK… Do you want that I come “to pick up you”… to decide instead of you?? I ALLWAYS want others to decide instead of me… Blah blah… (topic diversion) (15 min later) YES! What??? I knew it! That is why I want to analyse…

Umor / Fatigue

Zato što sam ti ja pokušao reći samo jednu paralelu, kužiš, i ti si sad, zadnjih pet minuta počela… zašto sam ja, kada, koga, kako, mislim ono… Pa, naravno… A rekla si još da si umorna, mislim… To mi je ono najgore… ja sam taman se razveselio kako si umorna i ono… mozak ne funkcionira više… i ono, vraga! Možeš si mislit', čovječe! Vidiš ti da mi najbolje pričamo kad sam ja umorna :D ... a ja odmoran, hmm. Zanimljivo. Zašto ja moram bit odmoran, a ti umorna, ajd' mi to reci još?? Ne znam… da pokušamo bar malo razgovarati… zato što... kad sam ja odmorna, ja previše pričam. A kad si ti odmoran, onda bar donekle hoćeš nešto reći… bar si malo bolje volje :D Zato što vama muškima, k'o svakoj djeci (:D), treba sna dovoljno i kad ste umorni, to nije dobro, jer ste pekmezasti… kad si odmoran, onda si malo više raspoložen za priču. JEDINI je problem što ja piknem gdje ne treba. Odnosno, gdje treba, al' onda ti nećeš… :D

Because I have tried to tell you just one parallel, you see, and you started now, last five minutes… why did I, when, whom, how, OMG… Well, of course… And you have told that you are tired, I mean… I was so happy that you are tired and so… your brain will not functioning anymore… and so, hell! Could you imagine, man! Can you see that we speak in the best way when I am tired :D ... and when I am rested, hmm. Interested. Why I have to be rested and you tired, tell me, please?? I don’t know… to try speaking a little bit… because… when I am rested I speak too much. And when you are rested, you want to say at least something… at least you have little bit good will :D Because all man, just like all children (:D), need enough sleeping and when you are tired that is not good - you are so irritable... when you are rested than you have more good will for talk. The ONLY problem is that I sting where I should not to sting. I mean, where I should sting, but you don’t want to… :D

Podržavanje / Supporting

Znači, kada ja kažem nešto, to se u većini slučajeva NE nadovezuje na ono što sam rekao prije toga, pogotovo ako je prošlo dugo vremena. I, još nešto, kad se pohvalim da sam nešto dobro učinio ili uspio, tvoje prvo pitanje ne bi trebalo biti „Kako se to dogodilo?“ nego „O, bravo! Što si napravio?“. U čemu je razlika? U jednom slučaju iza uspješnog muškarca stoji iznenađena žena, a u drugom je podržavajuća žena. Ja želim da se moja SESTRA ponaša kao ona druga – podržavajuća. Stvar je u tonalitetu! OK OK :*

So, when I say something, in the most of the cases, it is NOT connected with something I have said before, especially if it was long time ago. And, one more thing… when I praise myself that I have done something good or successful, your first question wouldn’t be “What happend?” but “Oh, bravo! What have you done?” What is the difference? In one case behind successful man there is surprised woman; in the second there is supporting woman. I want that my SISTER is like the second one – supporting one. The thing is in the mode! OK OK :*

Dvije osnovne vrste... / Two kinds of...

Mmmhh… ha ha ha… Kaj se smiješ? Kaj se smijem? Ah... Imaš… ja sam upoznala dve osnovne vrste muškaraca… Prvu i drugu… Jedni čekaju da ti preuzmeš inicijativu i onda se obavezno ništa ne dogodi, jer ja ne preuzimam inicijativu jer ne želim uopće takve stvari... A drugi sami preuzmu inicijativu bez obzira jel ja to hoću ili neću… (zijev) sutra… Da nema ovih drugih ja bih vjerojatno još uvijek bila nevina... hahaha Mmmmhhh I sad ne znam jel to dobro ili loše. Dobro je zato što, ovaj… zato što bar znam da nisam niš propustila... Haha… Laku noć... Hej, ne možeš mi sad poklopit slušalicu! Mogu Voč mi, hahaha...

Mmmhh… ha ha ha… What is funny? What is funny? Ah… You have… I met two kinds of males… First and second… One of them is waiting you to take the initiative and then inevitable nothing happens – I do not take it, because I don’t want such things… And others take the initiative, no matter if I want to or not… (gape) tomorrow… If there are not those others I would probably be still the virgin … hahaha Mmmmhhh And now, I don’t know if it is good or bad. Good is because, I mean… I know I didn’t miss anything… Haha… Good night… Hey, you cannot hung-up now!  I can Watch me, hahaha…

Mali otklon povodom Dana planeta Zemlje... / Little variance due to Earth Day...

Pismo indijanskog poglavice (izvor ) Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju „Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se osnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

Chief Seattle's Letter (source) Chief Seattle's Letter To All THE PEOPLE Chief Seattle, Chief of the Suquamish Indians allegedly wrote to the American Government in the 1800's - In this letter he gave the most profound understanding of God in all Things. Here is his letter, which should be instilled in the hearts and minds of every parent and child in all the Nations of the World: CHIEF SEATTLE'S LETTER "The President in Washington sends word that he wishes to buy our land. But how can you buy or sell the sky? the land? The idea is strange to us. If we do not own the freshness of the air and the sparkle of the water, how can you buy them? Every part of the earth is sacred to my people. Every shining pine needle, every sandy shore, every mist in the dark woods, every meadow, every humming insect. All are holy in the memory and experience of my people. We know the sap which courses through the trees as we know the blood that courses through our veins. We are part of the earth and it is part of us. The perfumed flowers are our sisters. The bear, the deer, the great eagle, these are our brothers. The rocky crests, the dew in the meadow, the body heat of the pony, and man all belong to the same family. The shining water that moves in the streams and rivers is not just water, but the blood of our ancestors. If we sell you our land, you must remember that it is sacred. Each glossy reflection in the clear waters of the lakes tells of events and memories in the life of my people. The water's murmur is the voice of my father's father. The rivers are our brothers. They quench our thirst. They carry our canoes and feed our children. So you must give the rivers the kindness that you would give any brother. If we sell you our land, remember that the air is precious to us, that the air shares its spirit with all the life that it supports. The wind that gave our grandfather his first breath also received his last sigh. The wind also gives our children the spirit of life. So if we sell our land, you must keep it apart and sacred, as a place where man can go to taste the wind that is sweetened by the meadow flowers. Will you teach your children what we have taught our children? That the earth is our mother? What befalls the earth befalls all the sons of the earth. This we know: the earth does not belong to man, man belongs to the earth. All things are connected like the blood that unites us all. Man did not weave the web of life, he is merely a strand in it. Whatever he does to the web, he does to himself. One thing we know: our God is also your God. The earth is precious to him and to harm the earth is to heap contempt on its creator. Your destiny is a mystery to us. What will happen when the buffalo are all slaughtered? The wild horses tamed? What will happen when the secret corners of the forest are heavy with the scent of many men and the view of the ripe hills is blotted with talking wires? Where will the thicket be? Gone! Where will the eagle be? Gone! And what is to say goodbye to the swift pony and then hunt? The end of living and the beginning of survival. When the last red man has vanished with this wilderness, and his memory is only the shadow of a cloud moving across the prairie, will these shores and forests still be here? Will there be any of the spirit of my people left? We love this earth as a newborn loves its mother's heartbeat. So, if we sell you our land, love it as we have loved it. Care for it, as we have cared for it. Hold in your mind the memory of the land as it is when you receive it. Preserve the land for all children, and love it, as God loves us. As we are part of the land, you too are part of the land. This earth is precious to us. It is also precious to you. One thing we know - there is only one God. No man, be he Red man or White man, can be apart. We ARE all brothers after all."

Znanstvena ispitivanja... / Scientific researches...

U zadnje vrijeme definitivno nemam živaca niti se boriti, niti imat mužjaka pored sebe… jednostavno, ne da mi se. Zadnji mužjak je, ono… ... podvio rep... Smučilo mi se. Koliko god se trudila otvoreno govoriti neke stvari, smučilo mi se…. kao da sam govorila zidu… Ali, jedna je dobra stvar izašla - više nemam iluzija o muško-ženskom prijateljstvu… i više nemam iluzija o tome da želim pored nekoga ležati u krevetu, a da me neće htjeti poševiti… tako da ne moram više ispitivati takve stvari… Vau… I nemoj me ti zajebati… pa da opet poželim ispitivati takve stvari… :P

Lately I have no strength for fighting, nor to have male beside… simply, I have no strength. Last male was, I mean… … he lowered his tail… I’ve got sick. However I tried openly speaking about some things, I’ve got sick… it was as I spoke with the wall… But, one good thing came out – I have no illusions about male-female friendship… and I have no more illusions that I want to lie down in bed with someone and he will not want to f… me… so, I don’t need to analyze such things… Whooohooo And don’t be a jerk… so I would have to analyze such things again… :P

Zbunjivanje? / Mystification?

Baš sam si ovih dana razmišljala kako mi je masa stvari jednostavnija kad sam u vezi… Naravno, ako sam u vezi koja me previše ne sputava... mislim, ako me druga strana bar donekle može pratiti… i ja njega, naravno... Tako se puno slobodnije krećem u društvu... jer, s obzirom na moju, kako si to nazvao, žensku energiju… izazivam dvije osnovne reakcije… pozitivnu i negativnu... ha ha… Ova negativna je češća, naravno. Kod muškog spola je negativna, zato što oni skuže da ih nešto privlači, a obično su zauzeti pa postanu nervozni... ili ih nešto privuče, ali imaju potrebu dominirati pa... Kod ženskih je reakcija često negativna jer se osjećaju ugroženima... žene su nesigurne i onda počinju zapišavati svoj teritorij. Tako da, ja se uopće ne osjećam dobro u takvom okruženju i ne da mi se nikome dokazivati da ja nemam afiniteta prema onome što njih plaši i onda se povlačim. Znači, ne mogu djelovati u tom okruženju. Jednostavno se povučem. Kad sam s nekim, onda je manja opasnost od takvih reakcija ... jer  kad imaš mužjaka pored sebe, podrazumijeva se da si podmirena i da nećeš tražiti okolo i onda to bolje funkcionira, bla... kad moraš među ljudima raditi. I to je jedina  prednost imanja mužjaka pored sebe. Tako da se ponekad pitam da li trebam ipak imat mužjaka pored sebe da bih išta mogla napravit ili... ... ili... Možda se ja, jednostavno, moram naučiti živjeti u takvom okruženju bez mužjaka pored sebe. I zato te ponekad zbunjujem…

Just these days I thought that a lot of things are much easier when I am in relationship… Of course, if I am in relationship which is not so imprisoned for me… I mean, If he can fallow me to some level… and vice versa, of course… So it is much easier to move in society… due to my, you called this, women energy… I cause two basic reactions… one positive, the other negative… ha ha… That negative reaction is more often. By males is negative because they feel something is attracting them, and usually they are not single so they become nervous… or something attracts them, but they need to dominate, so… By females is negative reaction because they feel threatened… women are insecure and then they start to mark their territory. So, I do not feel good in such an atmosphere at all and I don’t want to bother myself with proofing I have no intention towards that what is their fear and then I withdraw. So, I cannot act in such an atmosphere. Simply I withdraw myself. When I am with someone then is less danger of such reactions… when you have male beside you it is implied that you are satisfied and you will not looking around, and then that function much better,bla… when you have to work with people. And that is the only one advantage of having male beside self. So, sometimes, I ask myself if I have to have some male beside to do anything or… … or… Maybe I have to learn to live in such environment without male beside, simply as that. And that is why you are confused with me sometimes…